Prasina srca

Borim se sama sa sobom

Borim se sa ovom zeljom u sebi

Borim se sa ovom suzom u oku

Borim se sa ovom knedlom u grlu

Borim se sa ovim srcem koje i hoce, i nece da kuca

Borim se sa onim sto sam sama napravila od sebe

Umirem, ali borim se.. da ne vristim, da ne placem, da ostanem jaka, da budem ista, i da ne kazem nikome ni jednu jedinu rijec koja mi je na srcu, i na dusi sada

Ja sam zmaj, i ja to mogu, ja to hocu ! Prezivjecu, jer prezivjela sam i gore !!!!

Ne mogu da se skoncentrisem.
 Gusi me ovaj kalendar ispred mene. Sklonim ga, gusi me kalendar u glavi. Kako njega da sklonim?!

Konstantno mi pokazuje da vrijeme istice, da vrijeme prolazi, i da on ubrzo odlazi. Napusta me, zauvijek.

Nemam pravo da razmisljam o tome.  Nemam razloga da me njegov odlazak boli. Nemam pravo da mu kazem ostani.

Da li ga mogu zaustaviti ? Mogu, i to samo sa jednom rjecju. Da li zelim? Ne zelim !!!

Njegov odlazak ce postaviti stvari na svoje mjesto, sve ce biti onako kako treba da bude, ali, znam, ostace ona ceznja za njim, i onda, taj kalendar ce mi postati najbolji prijatelj.

Vrijeme ce prolaziti, i ceznja za njim ce izblijediti.

plakati za tobom, a ni ne znati ko si ti... Uzdisati za tvojim ocima, a ne prepoznati ih dok me gledaju.. Ljubiti ti usne, a ne znati cije su....

Tesko je biti ja, i ne znati ko sam


Tesko je voljeti me, jer srecu ne pruzam.. tesko je ne voljeti me,jer sam tu, ispred tebe


Ja sam mac sa dvije ostrice

Volis me, a mrzis jos vise....

Moram da kazem nekome,nekome ko me ne vidi, nekome ko nece reci da to nije problem, nekome ko nece reci da sam ja jaka!
Nisam jaka, slaba sam, drhtim kao prut.
Gledam u ove svoje ruke,i tako bih voljela da im mogu pomoci. Tresu se, neprekidno, a ja ih ne mogu umiriti. Osjetim ovo srce kako vise ne zeli da kuca, buni se, hoce da stane, da se umiri. A dusa?! Duse kao da nema vise.. Uplakana je zaspala, i ne osjetim je danas da se probudila sa mnom.. Samo neka tupa bol govori mi da je kraj, kraj svega moga unutrasnjeg. Samo vanjstina je ostala da tuguje za onim sto je nekada bila...

Kako sam sama mogla povrijediti svoju dusu, i svoje srce? Niko me nije tjerao, niko me nije povrijedio do ja sebe sama. Zasto sam sebi ucinila zlo, unatoc savrsenstvu u kojem sa zivjela, priustila sam sebi bol, tugu i jecaj za tobom?!

Povrijedila sam te, znam, ali nikada neces ni biti svjesatn koliko sam sebe povrijedila tvojim ocima.

Slomila sam ti srce, oprosti mi, ali ni moje nije ostalo zivo nakon tebe, i moje jos uvijek zali za tim sto sam uradila oboma nama.

Oprosti mi !

jesi li ikada imao potrebu da vrištiš iz sveg glasa?
eto tako iz čista mira ,da pustiš avaz koliko ti grlo podnijeti može?
meni je u pravo to na um palo..
.

Sinoć sam te sanjala..ništa neobično rekli bi mnogi.I na prvi pogled doista nije ni bilo ništa neobično,sem onog jednog malog detalja,onog malog bistrog,slanog  bljeska u krajičku oka ti.Gledao si me i plakao.... ti koji nikada ne plačeš.Čak ni u onim najtežim trenucima nisi plakao.Ne mogu reći da mi je bilo svejedno i da me nije zabolio onaj tvoj pogled pun prijekora i prezira...O, i te kako me zaboljelo sve to,probolo do kosti,do same srži čini mi se...ali sam makar i u snu sve to bilo ,stisla zube i prećutala.Progutala sam onu gorčinu tvog prezira, opor zalogaj tvojih pitanja ,okrenula se na drugu stranu i otišla....Ponekad znaš tišina najbolje kaže ono što mi sami ne možemo ili ne znamo.A šta sam ti i mogla reći što već davno nisi čuo sa ovih usana kletih...Ništa.
Ipak je ovako u tišini i bez riječi  najbolje....

Opraštam.....
Opraštam svima,
Koliko god vas ima,
Koji me ne vole,
U društvu ne žele,
Meni se ne vesele,
Koji me ne ljube,
Pokazuju mi zube,
Koji su me pljuvali,
Nada mnom se bljuvali,
Onima što su se češali,
O mene grebali,
Nisu me trebali,
Samo me jebali.

Koji su me lomili,
Nisu me slomili,
Samo gledali,
Nisu pomagali,
Već odmagali,
Koji su me blatili,
Mene se sramotili,
Ime mi prozivali,
Koji su me dozivali,
Za mnom vikali,
Što su rigali,
Podrigivali,
Meni se rugali,
Na me derali,
Zijevali,
Srdili


Opraštam svima,
Koliko god vas ima,
I onima kojima,
Ništa ne štima,
Koji su me gazili,
Nisu mazili,
U prolazu dobacivali,
Noge podapinjali,
Koji su mahalali
Kao šakali,
Ružnom me zvali,
Po meni srali,
Oko mene oblijetali,
Salijetali,
Meni smetali.

Opraštam vam svima,
Koliko god vas ima,
Kojima smeta moja intima,
Moje nadahnuće,
Vama skrvnuće,
Moja inspiracija,
Vama separacija,
Moja ljepota,
Vama grehota,
Ljubav moja ubava,
Vama gubava.

Opraštam svima,
Kojima smetaju,
Pjesme moje,
Moji snovi,
Razgovori,
Blogovi,
Moji govori,
I slogovi.

Opraštam vam,
Pakosti,
Slabosti,
Zavisti,
Ironiju,
Sotoniju,
Ceremoniju,
Grijehe svake,
Prazne fjake,
Isprazne riječi,
Što vam nisam mogla preći

Opraštam vam,
Otpuštam vam,
Pravo vam ne dam,
Na ono što jesam,
Bilo što to je,
Moje je,
Nije vaše,
Ma tko god maše,
To god želi,
Mene to ne veseli.

Opraštam,
Otpuštam,
Kada me ugleda,
Kada me pogleda,
Sa svake strane sagleda,
Kada me sretne,
Presretne,
Od mene utekne,
Iza ugla zađe,
To mu je slađe,
Ulicu pređe,
To je rjeđe.

Opraštam,
Otpuštam,
Zao pogled,
U oči moje sjetne,
Plave,
Nesretne,
Neispavane,
Trepavice duge,
Pune tuge,
Nije mi žao,
Nemam druge,


Opraštam vam sve,
Što je,
I što nije,
Koji se meni smije,
Koji će rado reći,
O meni dvije-tri riječi,
Pokude,
Gorljivo,
Podrugljivo,
Slasno,
Masno,
Užasno,
Žalosno.

Opraštam,
Vama otpuštam sve,
Ako me itko od vas
Uopće razumije,
Što mi je?

Rjesila sam....
OD SUTRA TE VISE NE VOLIM
 i samo da znas da cu uspjeti da te protjeram iz srca i misli.
O, hocu,hocu..tebi u inat cu uspjeti ,
samo da ti pokazem i dokazem da ja to mogu
i da nisam slabic za kog me drzis.

Sta je to prokleto u nama pa jos uvjek kao dva ludjaka idemo jedno protiv drugog?

Otvorih ti srce i stavih ti ga na dlan.
Ne znam kako ti se učinilo to s moje strane
ali osjetih svaki tvoj treptaj
i onu iskru u oku crnom što
ošinu zjenicu kao munja .

Poklonih ti i pregršt želja
i onih skrivenih tajni.
ne znam na šta je to tebi  ličlo
ali osjetih da ti se koža ježi
i neki čudni trci struje tijelom.

A šta si ti osjetio
kad kao ukopana stadoh naspram tebe?