Oprosti mi
Moram da kazem nekome,nekome ko me ne vidi, nekome ko nece reci da to nije problem, nekome ko nece reci da sam ja jaka!
Nisam jaka, slaba sam, drhtim kao prut.
Gledam u ove svoje ruke,i tako bih voljela da im mogu pomoci. Tresu se, neprekidno, a ja ih ne mogu umiriti. Osjetim ovo srce kako vise ne zeli da kuca, buni se, hoce da stane, da se umiri. A dusa?! Duse kao da nema vise.. Uplakana je zaspala, i ne osjetim je danas da se probudila sa mnom.. Samo neka tupa bol govori mi da je kraj, kraj svega moga unutrasnjeg. Samo vanjstina je ostala da tuguje za onim sto je nekada bila...
Kako sam sama mogla povrijediti svoju dusu, i svoje srce? Niko me nije tjerao, niko me nije povrijedio do ja sebe sama. Zasto sam sebi ucinila zlo, unatoc savrsenstvu u kojem sa zivjela, priustila sam sebi bol, tugu i jecaj za tobom?!
Povrijedila sam te, znam, ali nikada neces ni biti svjesatn koliko sam sebe povrijedila tvojim ocima.
Slomila sam ti srce, oprosti mi, ali ni moje nije ostalo zivo nakon tebe, i moje jos uvijek zali za tim sto sam uradila oboma nama.
Oprosti mi !
